Wednesday, February 22, 2012

poplavljen podrum 21.2.2012

Puno Vam hvala sto ste nas odvezli doma. Jako mi je zao kako je to sve ispalo i da se nismo mogli prosetati s Vama. Izgleda da ovaj put u podrumu nisu pukli ni ventil, ni cijevi ni neka pipa, nego nesto sa odvodom vode iz kuhinje i kupatila nije u redu, pa podrum pliva zbog toga. Sad ce kod nas rucak, a onda se nastavljaju radne akcije. Ja sam vec s grabljama i lopatom micala lisce i zemlju s nekih sahta, pa sam se dobro izmorila i namucila, ali smo samo tako mogli ustanoviti da kad se pusti voda u kuhinji i u WC-u da ne dosegne ni prvu sahtu, a kamoli septicku jamu. Moj brat je fin gospodin (da ne kazem sto drugo - naslusao se danas svacega od mene - "lijepo" sam ga castila), on si ne zeli zaprljati ruke, pa je isto kao tata skoro samo stajao i promatrao kako ja crncim. Cudi me da se je ipak udostojio pogledati da li se vodeni sat (mjerac) okrece.

Ne znam koliko ce trajati ta radna akcija nakon rucka i hocemo li mi to danas uspjeti odstopati. Nismo ni nabavu do kraja obavili, to nas isto jos ceka, a o "domacim zadacama" da i ne govorim. Vec mi je puna torba problema i stresa, a tjedan je vise manje tek poceo.

Cipele su mi odlicne, samo nisu za setnje do ... ..., jer su teske, ali su super za radne akcije kao ovu danasnju, jer mi se noge nisu uopce smocile dok sam gacala kroz vodu u podrumu.

No comments:

Post a Comment