Tuesday, August 30, 2011

lokalna simpatija (poruka)

Iako mi je drago da ti se svidja kad ulazim u detalje, meni se zna dogoditi, da (kako Nijemci kazu) od drveca ne vidim sumu. :D Ali dobro, sve sto je onda potrebno je malo distance ili promjena perspektive, pa uskoro i ja vidim cijelu sliku. :-)

Sto se tice te jedne cure iz mog mjesta sam bila u mome blogu napisala jedan podugi post ('To "my" special snowflake' [cheesy title, I know] i jedan kraci u kome sam pisala o tome kako sam slucajno nakon vise od dve godine saznala da joj je najbolja frendica gay, no izbrisala sam oba ta posta i jos neke druge. Nisam koristila njihova imena, pa cak ako upotrebim i neki inicijal on nema veze s pravim imenom ili prezimenom osobe o kojoj se radi, no jasno mi je da bi netko tko mene pozna lako skuzio o kome ja pisem s obzirom na to da je [...] jako malo mjestasce. Cijela prica je jako dugacka iako bi se dalo isto svesti na "hardly any action and alot of lesbian processing and overanalyzing". Odgovore na pitanja: "Sto je to izmedju nas? Zasto me i ona tako prodorno gleda u oci kad slucajno nabasamo jedna na drugu i malo popricamo? Osjetim li samo ja tu kemiju/napetost/privlacnost? Does she only like my attention or could it be that she likes me that way as well?..." nisam jos nasla i momentalno ih ne zelim ni traziti.

Pocetkom 2010. sam joj se malo udvarala [iako ni dan danas nemam pojma je li ona barem bi] (medju ostalim sam joj poklonila neke sitnice kao znak moje naklonosti - prijateljima sam opisivala moje courting efforts s rjecima foolish, pathetic and futile :D) sve dok mi se cinilo da je njoj to drago (i samoj mi je naknadno postalo jasno da to nije bilo unambiguous, znaci moji signali isto nisu bili sasvim jasni nego mixed i confusing). Ta "dinamika" izmedju mene i nje, ako se izuzme eye sex, je bila jako one-sided tojest ja sam bila ta koja je cesto prolazila kraj njezinog radnog mjesta da bi povecala sansu da je vidim i da porazgovaram kratko s njom. Ona je cesto stajala vani i pusila (inace je to za mene skoro vec deal breaker, no kod nje me ne smeta), pricala s prijateljima ili telefonirala. Kad je ona onda od jednom samo jos pusila i telefonirala i okrecala ledja kad bi me vidjela i vise nije cak ni klimnula glavom ja sam se povukla i uskoro vidjela da ima decka pa sam se preorijentirala na druge cure. Mjesecima onda nismo imale nikakvog kontakta (u to vrijeme se paralelno odvijala i ona cijela stvar sa mojom bivsom i sa bivsom najboljom frendicom). Nekoliko puta sam je u mjestu slucajno primjetila, ali se nismo pozdravljale, a ja bi je cak i ignorirala ili se pravila da je nisam vidjela cak kad bi i primjetila da ona gleda prema meni kao da zeli ponovo uspostaviti kontakt (meni nije bilo stalo do toga u tom razdoblju jer sam bila kompletno sjebana i u svom filmu i nisam htijela jod jedan frustrirajuci straight (?) girl crush.

2011. se onda "dinamika" (stavljam tu rijec pod navodne znake jer mogu na prste dvoju ili troju ruku nabrojati koliko cesto smo ona i ja pricale, a osim toga smo obadvije bile prepasivne) promjenila. Jednom sam stajala sa svojom kujicom pred jednim ducanom i cekala brata da izadje. Bila sam se zapiljila u neki autobus iz Zadra jer je imao sa strane reklamu za prekrasni dalmatinski pejsaz, tako da ju stvarno nisam primjetila sve dok me ona nije pozdravila, po njezinom tonu mi se cinilo da misli da sam je namjerno ignorirala i imala sam osjecaj kao da ona ne kuzi zasto se tako ponasam ili kao da je to ljuti. Taj dan nije stala, no kad sam ja nekoliko dana kasnije izlazila iz knjiznice i citaonice ona je upravo u tome trenu prosla na biciklu i primjetila me je. Zaustavila se okrenula se prema meni i dosla do mene. Opet me je kao prva pozdravila, bila je nasmjesena kao da joj je drago da me vidi, pitala me kako sam, sto radim etc. She fished for compliments, ali ja no to nisam reagirala, njoj kao da nije bilo jasno kako je moguce da je ocima prozdirem, a da se ipak tako rezervirano ponasam. Rekla mi je da je sa sestrom izasla se malo provozati i da je sestra dalje naprijed. Sestra joj se onda vratila jer se je pitala i cudila gdje je ona "zaostala" (zadrzala se pricajuc s menom). Bilo je zbog toga malo lose volje (kao ono "mogla si mi reci da ces stati"). Cak kad joj je sestra bila nazocna je fiksirala moje oci sa svojima i nije ju nimalo smetalo kad bi moj pogled na kratko pao na njezine usne, piercinge, na do tad nikad vidjenu tetovazu i da neke njezine obline. Dapace cinilo mi se da uziva. Nijemci kazu nekome tko ima zeleno svijetlo ali se ne pokrece "ne ce postati zelenije", ali meni ocito to njezino svijetlo jos nije dosta zeleno. :D Sto cu ti pricati, kad vec znas da meni najcesce vise odgovaraju direktne i aktivne zene koje preuzmu inicijativu.


added December 15, 2011: I have this tendency to say things that I really mean but that come out totally wrong like for instance telling a person who gives me butterflies that they have a calming effect on me (which is true because I don't want to be anywhere else when I'm around them). Stvarno sam joj to "imas smirujuci efekt na mene" rekla ili krajem kolovoza ili pocetkom rujna 2011. Ona se je nasmjesila. And she nudged me. (Na drugu stranu je isto istina da me nitko ne moze u pozitivnom smislu toliko uskomesati kao ona, znaci da me cini nervoznom i da me uzbudjuje toliko da ponekad ne znam kud cu s rukama i kud da gledam (losing my cool/composure). Gorim za nju. Topi sve u meni. Raznjezim se. Lava u mome vulkanu se sva uzbrka, ali ja se susdrzavam - mislim da me samo oci/pogledi i govor tjela izdaju (vecinu vremena ni ne pokusavam ih kad pricam s njom obuzdati i kontrolirati).


Prije toga smo medju ostalim razgovarale o tome kako se pretezno ljudi koji su (jako) razliciti cesto kvace (prepiru - ona je to mislila u smislu da onda iskri i da ljudi onda znaju strastveno argumentirat, biti glasniji etc.). Nju je zanimalo kako je to s mojim bratom (da li i njemu kazem misljenje i da li se kvacimo - nismo ni jedno ni drugo konfliktuozni nego imamo razlicite stavove i u stanju smo ih iznesti) nakon sto sam joj rekla da me moj otac smatra njegovom najvecom kriticarkom i da ja i on imamo kompletno razlicite poglede na puno stvari. Onda je rekla mojoj majci koja je bila prisutna da sam s njom drugacija (da se nikad nisam kvacila, da sam mirna itd.).

Saturday, August 6, 2011

contradictory you

In May 2010, you said in front of your friend Y. that you didn't want a relationship and that you don't miss anything. A few months prior to that you told me that you had learned to overcome your fear of hugging someone but you still didn't like it. Your hugs feel forced.

July/August 2011: You confided in me, of all people, after a almost four month long silence that a guy wants a relationship with you but that you aren't sure. If it was up to him you would be making plans for the future. According to you, he's totally in love with you and he's always looking forward to seeing you again. He misses you after a short period of time and you don't miss him. For you it's completely enough to see him on the weekends. You let me know that too much closeness and too much contact is often too much for you. You just like him and he is not really your type. Poor guy! I sincerely feel sorry for this man. He reminds me of Simone's boyfriend in the movie "Loving Annabelle". He derseves someone who loves him and who wants to be with him - and you can't give him this. That's emotionally unfair and mean. It's just a question of time until he notices how hurt, disappointed, frustrated and bitter your relationship has left him. You seem to be totally inconsiderate towards his feelings. That's plain selfish. You like his attention because it's flattering to you. Doesn't the imbalance bother you at all? Don't you think that it would be fairer to let him go so that he can find happiness with someone else who reciprocates his feelings? You told me that you couldn't promise him to be faithful. You admitted that you don't know how much longer he will be okay with this. (Instead of talking about it and confronting the issue you want to wait it out.) When he pressures you, you tell him to stop and he does. You told me that it would be "unnormal" in your opinion if he didn't pressure you (= if he didn't try to cross your boundaries). You called him a friend who you have sex with (a friend with benefits). I didn't tell you that I don't believe you that you're sleeping with him. You claim that you clearly told him from the beginning what he can get from you and that you can't offer him more and that he shall consider thorougly whether this is what he wants.

I'm aware of the fact that people change but I don't believe that you underwent such a transformation in less than a year and a half.


Warum fiel es mir schwer dir zu glauben, dass du mit diesem Freund Sex hast?
- Weil du Jungs und Männer in meiner Anwesenheit nie lustvoll angeschaut hast.
- Weil dies das erste Mal in den fast 21 Jahren, die wir uns kannten, war, dass du mir geschrieben hast, dass du mit einem Mann schläfst. Zum ersten Mal hast du das Wort Sex benutzt. Vor einigen Jahren hattest du ab und zu mal gesagt, dass du mit einem Mann bloß "Spaß" haben willst und er aber eine Beziehung will und dass dies ihm gegenüber nicht fair wäre. So versuchtest du zu erklären, warum zwischen euch beiden nichts gelaufen ist. Ich war damals der Meinung, dass er höchstwahrscheinlich nichts dagegen gehabt hätte, dass ihr ein rein sexuelles Verhältnis habt oder einen ONS, wenn du ihm gesagt hättest, dass es das ist, was du von ihm willst. Deine Erklärung fand ich also nicht plausibel und ich dachte mir, dass dies bloß ein Vorwand wäre und sich dahinter etwas anderes verbirgt.

-Weil du dich im August 2010 noch über Männer, die "sogar" über Sport- und Hobbypartnerforen nach potentiellen Partnerinnen für eine Beziehung oder eine Bettgeschichte suchen, ereifert hast. Du hast mir in diesem Zusammenhang selbst erzählt, dass dir ein Mann mit dem du dich im Chat ausgetauscht hast (übers Klettern) vorgeschlagen hat, dass er dir am Morgen danach ein Champagnerfrühstück ans Bett bringen würde. Laut eigener Angabe hast du ihm erwidert, dass er doch zu einer Hure gehen solle, wenn er es so nötig hätte. Ich fand deine Reaktion maßlos übertrieben.

-Weil du nachdem ich dir im Sommer 2010 meine Gefühle gestanden habe, plötzlich kurz danach (so kam es nicht nur mir so vor, sondern so war es auch) anfingst auszugehen und mich das wissen ließt. Kurz davor meintest du noch total entnervt, dass dir die Männer alle gestohlen bleiben können. Anfang 2011 ließt du mich wissen, dass dir deine Freunde "Ausgehhilfe" geben. Im Juli 2011 fragtest du mich aus heiterem Himmel, ob ich gerade eine Beziehung hätte. Weil du anfingst "wir" zu schreiben und mich nicht so wie früher wissen ließt, wer mit "wir" gemeint ist. Als ich mal fragte, hast du darauf nicht geantwortet. Du hast dann noch einige Male "wir" geschrieben und ich bin nicht darauf eingegangen (habe also nicht mehr gefragt, wen du mit wir meinst, z.B. du und eine Arbeitskollegin, du und eine Freundin, du und ein Mann etc.). Mir drängte sich der Eindruck auf, als ob du nur sehen wolltest, wie und ob ich auf dieses "wir" reagieren werde (ob es mich interessiert mit wem du ausgehst und dich triffst, ob ich eifersüchtige und possessive Verhaltensweisen an den Tag legen würde).

- Weil ich das Gefühl hatte, dass du mir mit allen Mitteln "beweisen" willst, dass du heterosexuell (und somit nicht bi, geschweige denn lesbisch) bist. Bloß welche Heteros tun das? Jemand, der sich seiner sexuellen Orientierung sicher ist, hat das meiner Meinung nach nicht nötig.

so deep, so real, yet so impossible

A few days ago, you told me that you still do not fall in love. A few years ago, you confided in me that you had never been in love. I guess that's why you are envious of people who fall in love and who can show their feelings. In my opinion, you have this part in you but it's lying dormant for some reason. It just needs to be awakened. Maybe you'll grow into yourself one day.

My mind knows that I'm wrong for you and that you're not right for me - not just because you claim to be straight. I don't want to change you but you'd have to be a different kind of person to make me happy. You lack of alot of the traits that I look for in a potential partner and I'm not what you're looking for either. Nevertheless, I deeply care about you. I'm absolutely sure that no amount of time or distance could alter what I feel for you.

(added September 26th, 2011: a few weeks ago I read Rumi's quote "Out beyond ideas of wrongdoing and rightdoing, there's a field. I'll meet you there" and I like it a lot because it says in my opinion that love is possible if people learn to accept and tolerate each other's differences.