one of my messages from July 6th, 2011

S obzirim na to da sam ti bila obecala da cu te izvjestit ako bude kakvih "razvoja" sa former bff (X.). U utorak navecer mi je poslala friend request na facebook-u. Ona je prije uvijek bila ta koja je govorila da joj online komunikacija znaci puno manje nego "realni" kontakti. Ja do sad nisam niti prihavitila niti odbila. Lani sam je bila izbrisala (ali i puno drugih, htjela sam biti manje online jer mi je bilo grozno da vise njezino i moje dopisivanje nije bilo skoro svakodnevno i da je ona postala tako distancirana i nepovjerljiva), nakon sto je ona onda bila pitala zasto ja sam joj bila poslala dva zahtjeva koja je ona obadvoje odbila (bila sam se ispricala iako sam sama bila jako povredjena). Eto sad jos uvijek razmisljam kako cu postupiti i pitam zasto mi je poslala to i sto sad hoce [nije se nakon smrti moje bake preko tri i pol mjeseca uopce javljala, iako je znala ne samo da imam smrtni slucaj u obitelji nego da je i zdravstveno stanje moga oca kriticno - istovremeno sa bakom se nalazio u drugoj bolnici na intenzivnoj). Sto se nje tice sam jako ambivalentna and everything but over her. Jos se ljutim i cesto sam zalosna (it still hurts immensely) zbog te cijele situacije. Na drugu stranu mi je pak dah stao kad sam vidjela taj friend request (iako je to za druge mozda sitnica i djetinasto) i srce mi je pocelo ubrzano tuci. Danas sam se smirila, bila sam kratko na moru i plivala i na miru pokusala odluciti sto cu.